10. 7. 2012.

Big biznis

U potpunom poslovnom haosu koji vlada u našoj zemlji Srbiji. U opštoj nezaposlenosti i depresivnoj panici... ja sam se zaposlio u dobrostojećoj stranoj firmi sa zaduženjim koje obuhvata prostor veći od Srbije !!!

....
tajac
....

Na ovu temu sada mogu pokrenuti priču u raznim pravcima, (kako... šta sad... moral... sloboda... razlike...) a ja ću pokušati da na sve odgovorim kratko.
Kako? Znate onu priču kako je Rokfeler postao bogat ?
"Imao je jednu jabuku... lepo ju je očistio i prodao. Onda je kupio dve. Ponovo ih je dobro očistio i prodao da kupi tri. Posle tri meseca mu je umrla bogata tetka i dobio je basnoslovno nasledstvo !"
Tako i ja. Radio sam kao preduzetnik. Moram reći... mučio se.
Uvek bez para, u stalnom pritisku da moram platiti ovo i ono. Osećao sam se kao divlja zver koja očekuje (i nalazi) nedaću iza svakog drveta.
Ali, trudio sam se da se to ne vidi. Koliko toliko sam održavao zdravlje, dobro raspoloženje koliko god je moguće, dobar izgled u granicama prirode... Trudio sam se da naučim nove stvari. Bio radoznao, pamtio, učestvovao, doprinosio... I onda sam dobio nenadanu pomoć !
To je to. Mogao sam da je i ne dobijem. Mogao sam da ostanem "borac"... siromašan. Srećan sa svojom decom dok ih gledam kako rastu musava i mršava. I da se nadam da će im to biti škola... i da će imati više sreće nego ja.
Ali, da nisam bio spreman... da nisam bio "u formi"... nikakva mi pomoć ne bi mogla pomoći ! Zato, ako neko traži moj savet: Budite spremni. Nije istina da će uvek nešto "doći". Možda i neće. Ali, ako niste spremni, čak i ako dođe vi to nećete iskoristiti.
......
Druga tema je "paralelni svet" koji otkrivam u svojim 40-tim. Paralelni svet zaposlenih u velikim firmama. Tek sada mi je jasno kako neko može život da provede, a da uopšte ne shvati da živi pod staklenim zvonom. Tako dobro zaštićen od spoljašnjeg haosa.
Zamišljam mladog čoveka koji se posle škole zapošljava u ovakvoj firmi. Ispred očiju mi prolaze sve te gomile "sposobnih", "uspešnih"... svi oni za koje sam lomio glavu pokušavajući da razumem šta to oni imaju!?
Sada mi se stvari otvaraju. Oni imaju sreće. Sreće da se kreću u krugovima velikih uspešnih firmi.
Big biznis.
Kamioni, avioni. Ali stvarno.
Verovatno bi neko pomislio da sam težak folirant kada izlazim iz novih kola i preko slušalica pričam na svom najnovijem Blackberry-iju koliko kamiona će kad i kuda proći !
Lakoća života je fascinantna ! Dobro, česta putovanja, potpuna mentalna usredseđenost, "usisavanje" od strane korporacije... dobro. Možda je sve to tako. Ali, ljudi... ja plaćam svoje mesečne račune!

Rekao bih da je osnovna razlika što ljudi u ovom paralelnom svetu rade za pare... a ljudi izvan staklenog zvona rade za život!

Pa se vi sada mislite.

A ako ste "kadar". Ako ste član te elite.. političke, poslovne... kakve god... Vi jednostavno NE SHVATATE. A i ne treba da shvatite. Kada bi shvatili, ne bi ste bili tu gde jeste.

Da li će me kasnije uhvatiti problem hijararhijske borbe... intriga... osećaja sputanosti i neslobode ? Možda, ne znam.. ali za sada... imam samo osećaj nenormalnog olakšanja. Olakšanje od straha, straha od života, straha od svakog poštara, policajca, bilo kog radnika koji je došao da mi seče struju, vodu... da mi nosi stvari iz kuće...
Mali preduzetnik, ha. Kakvo dramatično zanimanje.
Sada su mi jasni i ljudi iz ovog "velikog posla" koji požele da otvore svoje firme. Uvek sam ih gledao sa podozrenjem i nerazumevanjem. Ali, u velikom biznisu stvari tako lako funkcionišu, tako ste dobro prihvaćeni, tako ste svuda dobrodošli, tako vas cene i poštuju, ... tako je sve lako... da veoma lako pomislite da je to normalno stanje stvari. Ne pomišljate da će se sve to raspršiti kako iza vašeg imena više ne stoji ime firme.
Retki su ljudi koji otvore svoje firme i budu u tome uspešni. Možda još par godina, po inerciji... ali, stvari se brzo razvodnje.
Mada mi je sada jasno i odakle nenormalan strah od gubitka posla. Ako ostanete bez posla... ostajete kao riba na suvom. Dramatično.

Još jedna tema koja mi se nameće. Postao sam čak i pro-Microsoft orjentisan. Dokle više te hajke na Internet Explorer. Iz inata sam počeo samo IE da koristim. Chrome ne radi ono što treba da radi, nego radi ono što on misli da treba. Google vas primorava na neka rešenja za koja vam posle par meseci kaže da su napuštena... a u "big biznisu" je to nedopustivo.
Big biznisu treba konstantnost, stabilnost, sigurnost.
Da li to košta ? To nije pitanje. Sve što radi i treba da košta. To je stav "big biznisa", i to je ono što danas pokreće svet. Plaćajte! Plaćajte sve i što više!
Kupujte moje, a ja ću kupovati sve što mi treba.
I sve to tako lepo funkcioniše u tom "staklenom zvonu". A iskreno, za sada mi se više sviđa život u staklenom zvonu nego sloboda divljaštva.
Mrzite me. Možda sam star i umoran !?

V. - Pinčon

Roman V. je prvenac kontraverznog i misterioznog Tomasa Pinčona (V.Thomas Pynchon, 1963.)
Ja sam još pre nekoliko decenija :) bio zadivljen njegovom "Objavom broja 49", koja mi je između ostalog pokazala i da su neki "popularni" srpski pisci samo plagijatori.
Međutim, retkost prevoda Pinčona, koji je uslovljen njegovim retkim, ali često prekomplikovanim delima, učinilo je svoje, pa ja ovog pisca nisam više čitao.
Bilo bi bolje da je tako i ostalo.
Teorija zavere, tajna društva..., koja se u "Objavi" razumeju kao satira, u Pinčonovom prvom i mnogo obimnijem delu "V." su prisutni previše dugo i previše komplikovano.
Komplikovanost, koja je glavna odlika Pinčona uopšte, u obimnom delu tipa "V." je nešto što će vas odbiti, i naterati vas da knjigu definitivno prestanete čitati.
Jedina dobra strana ove knjige, je da je posle nje došla "Objava broja 49", a to znači da je i pisac prepoznao probleme, i pronašao se u mnogo kraćoj formi koja može sebi dozvoliti komplikovanosti nerazumevanje.