9. 12. 2010.

Hvala kolegama muzičarima


Unija izdavača Srbije (USI) obaveštava javnost da su se konačno zaokružile vekovne težnje profesionalaca u oblasti izdavaštva u Srbiji i da se na radost svih građana Srbije osnovala Unija izdavača Srbije koja će od sada na adekvatan način moći da štiti ovu važnu i neophodnu društvenu aktivnost.
U skladu sa Zakonom o autorskim i srodnim pravima, USI je u skladu sa svojim Statutom koji je donet na sednici Upravnog odbora, odobrila jedinstvenu Tarifu koja će se od 1. januara 2011. primenjivati na celoj teritoriji Republike Srbije.
Ovom Tarifom je na pravedan i pravičan način omogućena raspodela prikupljenih sredstava kojima će se podržavati oblast izdavaštva u Srbiji.
USI će od 1. januara 2011. konačno omogućiti izdavačima da štite svoja Zakonom određena prava i unaprede struku na radost svih građana.
Takođe, USI sa zadovoljstvom ističe, da se finansiranje istaknutih izdavača, kao i same organizacije neće odraziti na standard ionako osiromašene privrede, već su pronađeni načini, u skladu sa Zakonom, koji omogućavaju finansiranje iz realnih izvora.
USI će ubuduće obezbediti da svako javno prikazivanje štampanih medija bude u skladu sa Zakonom, tako da će ustanove, preduzeća i pojedinci koji javno prikazuju, koriste, ili u čijem prostoru ili organizaciji dolazi do javnog prikazivanja štampanih medija, učestvovati u podizanju izdavačke struke. Plaćanje po jedinstvenoj Tarifi će u prvom talasu biti obezbeđeno za sve trafike na ulici, prodavnice, biblioteke i druga prodajna mesta gde su izloženi štampani mediji. Dalje, po Tarifi će pravo na unošenje i prikazivanje štampanih medija imati i vozila javnog prevoza, zatim ustanove i preduzeća, kancelarije i druga radna mesta.
Pošto je svima jasno, da je čitanje štampanih medija na sreću i radost svakog pojedinca, i da su štampani mediji svakodnevno na udaru neovlašćenog kopiranja, deo od uvoza/proizvodnje/reciklaže papira, zatim uvoza/proizvodnje sredstava za pisanje (olovaka, bojica, štampača, ekrana, tastatura, fotokopir mašina...) će biti uplaćen USI-ju koji će kasnije ta sredstva pravično rasporediti, onima koji su neovlašćenim kopiranjem najviše i pogođeni: Izdavačima najtiražnijih novina, i svima drugima koji mogu pismeno da dokažu da zarađuju više od 100.000 dinara po jednom zaposlenom.
U drugom talasu inplementiranja Tarife USI-ja koji je planiran za 1. jun 2011. nalaziće se i svi Internet sajtovi registrovani u Srbiji, kao i pravo na glasno čitanje i glasovno prepričavanje pročitanog.
I konačno, na kraju vest koja će obradovati sve buduće korisnike USI-ja: Na svojoj sednici Upravnog odbora, USI je doneo odluku da korisnicima koji se budu prijavili do 5. januara 2011 - NE naplaćuje zatezne kamate za period od početka važenja Tarife!! Na ovaj način smo izašli u susret opravdanom zahtevu Organizacije korisnika štampanih medija, sa kojom smo predano radili na usaglašavnju našeg Statuta.
Vratimo konačno ponos i dostojanstvo našoj profesiji!!!!
Unija Izdavača Srbije.

Bespuće i Novi život - decembar 2010.

Da li se i vama čini da savremena književnost možda i previše "vuče" na fantastiku? Da li je to posledica promene medija, gde se realnost mnogo brže, lakše i sigurnije opisuje na druge načine, a ne kroz književnost?
U svakom slučaju, trenutno čitam dve knjige, i obe su "slipstream- ili magični realizam" (pojam koji opisuje žanr jedne od njih, ali može se koristiti i starija reč, fantastika)
Mnogo određeniji po ovom pitanju je Ian McDonald koje se jasno određuje kao SF žanr, pa unutar njega "slipstream". Sve u svemu, čitam knjigu Bespuće (Desolation Road, 1988.) koja se upoređuje sa Markesovim "Sto godina samoće" jer govori o izolovanoj maloj ljudskoj naseobini i odnosima među stanovništvom, koje se može preneti i na celokupno ljudsko društvo.
Ipak, imam utisak da bi mi se knjiga mnogo više svidela da sam bar upola mlađi, i jedva čekam da moj 9-godišnji sin napuni još neku godinu pa da mu je preporučim.
Druga knjiga koju čitam u isto vreme je bliža realnosti (bar što se tiče vremena i prostora), ali je u najmanju ruku podjednako "fantazmična". Orhan Pamuk i roman Novi život (Yeni Hayat, 1995.)
E pa, ako je dozvoljeno imati predrasude, ja imam predrasude oko ovog pisca. Ne volim da ostavim knjigu nepročitanu, a to mi se poslednji put desilo sa njegovom "Zovem se crveno". I rekao sam sebi da to nije za mene, i eto, opet sam počeo. Ne znam, da li je to nacionalna predrasuda (ne vredi, nikako Turke ne mogu da posmatram kao miroljubive umetnički naklonjene žrtve nemilosrdnog agresivnog zapada). I možda je politika "razumevanja" učinila da Pamuka taj Zapad prihvati i promoviše baš iz razloga "pomirenja"!? Ali ja mislim da kod njega ima one iskonske neiskrenosti, koja će još dugo činiti da mi, koji smo im geografski bliži, imamo sukobe. U svakom slučaju, ako je kod Ruždija kombinacija realnosti i magije nešto što se lako čita i dolazi prirodno, kroz jezik, tako kod Pamuka sve to izgleda prenategnuto. Ili je to samo moja predrasuda.

p.s. Pred kraj Pamukovog "Novog života" sam čak pomislio da će postati zanimljiv. Makar i u petoj šestini, nema veze, i to je kvalitet - toliko dugo održavati mir da bi stigla kulminacija. Međutim, kraj je ipak potvrdio sve moje predrasude. I i dalje imam predrasude.
Sa druge strane, kako se razvijalo Mekdonaldovo "Bespuće" sve više sam uviđao da narastajuće nasilje i mračni pogled na život ipak neće biti dobra preporuka za decu, pa sam odustao od toga da ovu knjigu preporučujem. Ali, zato sam dobro razmislio o pesimizmu u književnosti i to me je nagnalo da napišem još jedan post koji se bavi ovom temom.

8. 12. 2010.

Otvoreno pismo novom Green časopisu

Dobio sam jedan primerak vašeg besplatnog časopisa i sa interesovanjem ga prelistao. Čestitam na ideji i energiji koju ste uložili u postojanje ovakvog časopisa koji treba da podstakne ekološku svest i kulturu.

Ipak, pored svih pozitivnih stvari koje predstavljate, verujem da bi mali istraživački iskorak odnosno analitički stav bio zanimljiviji i doprineo boljem prihvatanju (da ne kažem, "percepciji") vašeg rada. Dozvolite mi par dobronamernih primedbi i predloga:

- Zanimljiva je tvrdnja da korišćenje flaširane vode nije previše ekološko, ali kako objasniti metalni ukus u ustima koji ostaje posle "česmovače", ili različite ukuse različitih flaširanih voda? Voleo bih da pročitam o nezavisnom istraživanju na temu "Šta su, i kako se zaista pune flaširane vode?" (Ali, naravno, da to ne bude oglas "Knjaz Miloša" ili bilo koga drugog).

- Potencirate u više tekstova zamenu fosilnih goriva i prelazak na električni pogon (vozila, na primer). Ali, da li znate da je britanska Vlada obustavila program za uvođenje vozila na električni pogon? Obrazloženje je logično, ali ljudima promiče: "A odakle nama uopšte električna energija?" Drugim rečima, proces proizvodnje električne energije je podjednako neekološki (termoelektrane - kod nas najzastupljenije, ili nuklearne elektrane).
Ovo mi donosi sledeće pitanje na koje bih voleo da čitam nezavisno istraživanje: "Da li su, i koliko, opasne nukleane elektrane?" Ovo je prilično kontraverzno pitanje. Sa jedne strane: moratorijumi, somalijski pirati, Černobil... sa druge strane: sva ta USA i EU struja, Krško, ova bugarska elektrana "zalepljena" za našu granicu...

- Sada smo došli i do "omraženih" fosilnih goriva. A kako je moguće da je ministar Dulić dolazio kod nas ovde u Smederevo da bi nas ubeđivao da je izgradnja rafinerije nafte potpuno ekološka, da bi odmah posle toga njegova koleginica izjavila da se rafinerija neće graditi na teritoriji Beograda jer je to važno za zdravlje beograđana (?). Zastupate smanjivanje upotrebe fosilnih goriva a promovišete izgradnju rafinerije u naseljenom mestu (ne časopis, nego ministar), ali, avaj, to će doneti znatna sredstva istaknutim članovima Partije, pa je zato i ekološki. (A što ni postojeće rafinerije ne rade punim kapacitetom, to nije mnogo važno).

- Tako prelazimo na Partiju. Pominjali ste "ženu zmaja" i problem sa nedostatkom otpadne plastike. Još početkom 90-tih sam pokušavao da organizujem preradu plastike, uvideo problem sakupljanja i odustao od projekta. Verujem da je "žena zmaj" uložila 1,5 mil E, ali kako je moguće da je potrošila toliki novac a da nije o ovome razmišljala? Odgovor mislim da može da bude jedan od dva:
- ili je dobila donacije, odnosno nije trošila svoj novac ili podizala kredite, ili
- je naišla na "zid" podignut od strane Partije na temu prikupljanja sekundarnih sirovina.
Danas je izdavanje dozvola za prikupljanje sek. sir. isto mučno kao i dobijanje dozvole za trgovinu naftom, ili oružjem. I upravo mi se zato ne sviđaju neki delovi vašeg časopisa koji govore o "Zakonu", kojim su konačno "podeljene uloge" i slično. Ova vlast i Partija, radi po sledećem principu: prvo se donese Zakon kojim se obezbedi da Partija i njeni članovi budu "finansirani iz realnih izvora", pa tek onda može da se radi, odnosno drugi da rade, a Partija i članovi da zarađuju. (Zakon o Autorskim pravima je moj primer o kome znam puno i koji mi je ilustracija).

Ovaj deo je ono što mi se najmanje sviđa u vašem časopisu. Sami ste rekli da je besmisleno da raketodrom ima oznaku "ekološki", a nazivate US Steel "prijateljem" !? Da li ste prošetali poljima oko US Steel-a ?
Da se razumemo, samim našem biološkim postojanjem smo pretnja za ekologiju. I proizvodnja čelika je oblik postojanja, a na nama je da se trudimo da to bude što je moguće manje opasno. Sa te strane, moguće je da US Steel i jeste pozitivan. Ali, zašto onda mislite da raketodrom ne može biti ekološki?

Međutim, ono što prijateljstvo US Steel-a i vašeg časopisa implicira (uz sve one Vladine saradnike u Impresum-u) jeste da je časopis Green samo Bilten ljudi na vlasti (ili će to postati), koji ekologiju shvataju kao idealnu priliku za lično bogaćenje, a ne kao iskrenu brigu o zajedničkoj budućnosti. Ovo se prenosi i na vašu, izdavačku, delatnost. Ako ste ovo pokrenuli da bi zaradili novac, postaćete još jedna mrlja na teško bolesnim plućima ove zemlje (čovečanstva). Objavljivaćete intervjue sa ministrima ekologije koji tvrde da je rafinerija nafte čista tehnologija, odlazićete na seminare o vodama gde ćete pisati o divnim ekološkim procesima pojedinih proizvođača, divićete se novim filterima vrednosti nekoliko miliona evra, hvalićete se milionima tona prikupljenih konzervi, a u isto vreme će vam se nacija gušiti od otrovnih isparenje, vi i ljudi oko vas će živeti sve bolje i komfornije, a mase koje ne primećujete ćete gaziti kada izlazite iz čistih automobila da se ne bi uprljali u blato.

Očekujem vaš novi broj.

Otvoreno pismo advokatima povodom OFPS-a

Živimo u vreme koje postaje sve teže, finansijski, ali mnogo važnije, moralno. Da li je to ono što nazivaju “tranzicija”, ili je to, ono u šta ja više verujem, puka ljudska nezajažljivost i sebična okrutnost, te dobrota je ono što nestaje iz naših života.
Pozitivni potezi, ili čak i postojanje pozitivnih emocija, se sve više svodi na uzak krug ljudi, dobri smo samo prema članovima svoje porodice.
Na žalost, izgleda da Srbija ne samo da je deo ovog procesa, već izgleda da građani Srbije samo pokušavaju da ovaj proces sve više ubrzaju. A u ovome im svestrano pomaže Vlast, koja nas uči da je bitno samo obezbediti što više novca, nebitno od koga uzimate i na koji način (a svodi se na to da otimate od slabijih koji vam ne mogu ništa, ili molite od jačih koji vam mogu sve).
Klasičan primer, gotovo simbol, ovog procesa je OFPS (Organizacija Prozvođača Fonograma Srbije).
OFPS je organizacija koja posluje pod obrazloženjem da štiti prava proizvođača fonograma. Sve ovo je utemeljeno u Zakonu o autorskim i srodnim pravima, koji dopušta "kolektivnu" zaštitu prava gde ako postoji Organizacija, njeni akti imaju snagu Zakona.
Sam Zakon u saradnji sa Statutom i Tarifom (akti OFPS-a) praktično omogućavaju ovoj Organizaciji da bilo kog građana Srbije učini svojim dužnikom (na kraju teksta je objašnjenje kako OFPS funkcioniše, ukoliko to ne znate).

Moja firma, Ikomo d.o.o. je i sama Proizvođač fonograma. Izdajemo profesionalne DVD-e za frizere, uredno plaćamo za autorska prava i imamo ISSN broj. Od 1. januara 2011. ćemo svoja prava štititi individualno (po Zakonu nismo mogli ranije). Međutim, OFPS zadržava pravo da našim korisnicima naplaćuje što će u svojim frizerskim salonima puštati naše diskove, zato što “po Zakonu” (opet ova reč) oni naplaćaju i ako u prostoru samo postoji uređaj za emitovanje (a danas je svaki mobilni telefon uređaj za emitovanje).

(O pitanju ograničavanja naših prava kao proizvođača fonograma, da naši korisici – frizeri, u svojim salonima, ne mogu gledati naše proizvode a da to ne plate nekom drugom, tražio sam mišljenje Zavoda za intelektualnu svojinu, ali oni su mi tražili novac da bi mi dali mišljenje.)

Veliki broj malih preduzetnika (evo mi potičemo iz sveta frizera) je ogorčen na ovu Organizaciju. Teraju ih da plaćaju, uzimaju im sredstva sa računa, njihovi “inspektori” na terenu su veomo neprijatni, ponašaju se sa nipodaštavanjem... Ukoliko firme pokušaju da se bore za svoja prava, naiđu na zid sudstva koji im naplaćuje za svaku žalbu, a odluke donosi unapred (kada sam ja išao na Sud, prvo što me je sudija pitala je “Da li imate TV”, jer joj je to najlakše, ako imate TV, nećemo dalje ni da pričamo, nema veze ni to što mi plaćamo autorska prava, ni to što imamo dozvole, ništa, ako ste rođeni u Srbiji, patite).
Ima i advokata koji kada prvi put čuju za OFPS iz neverice i bez velikog proveravanja “uzmu” slučaj, pa kada “pognu” glavu opet njihovi klijente plaćaju skupe procese.

Pišem vam iz moralnih pobuda, iz osećaja pravde. Iskreno verujem, osećam, znam.... da OFPS nije pozitivna organizacija, i da se ovde ne radi ni o kakvoj “zaštiti”. Svakodnevno viđam unezverene ljude koji u dodiru sa ovim gube svaku volju za životom, svaku veru u budućnost i pravdu.
Pišem vam da razmotrite mogućnost da preuzmete slučajeve borbe protiv OFPS-a. Ja vidim nekoliko načina borbe:
  1. “Terati” pobijanje ovog i ovakvog Zakona do kraja, jer ne vidim da je ikako pravedno napraviti Zakon koji omogućava privatnim Organizacijama da naplaćuju koliko i kada žele od svakoga od koga žele.
  2. Ići na pojedinačne slučajeve. Moja ideja je iskoristiti član 181. stav 3 Zakona gde su dužni da korisnike obaveste o svom repertoaru, a ja sumnjam da će OFPS obaveštavati da neko nije na njihovom repertoaru. Možda se “uhvatiti” za ovo i pobijati njihove zapisnike?
  3. Obaveštavati proizvođače fonograma o zlu koje radi OFPS, i insistirati da što više njih istupi iz članstva (a članovi su svi, dovoljno je samo da su u Srbiji).

Iako bih voleo ovo pod 1, predpostavljam da za ovo nemamo ni sredstava ni snage. Vama pišem zbog ovoga pod 2, ako mislite da je ovo moguće (ili imate neke druge ideje) predlažem vam da postanete “zvanična” kancelarija za odbranu od OFPS-a. Klijente ćete dobiti u velikim količinama, a troškove naplaćivati od dobijenih sporova.
U ovom slučaju, “žrtvama” bi ponudili besplatnu zaštitu, a vi bi istrpeli troškove dok ne uspete da ih naplatite. OFPS jeste solventna organizacija, ali očigledno i bliska vlasti.
Ovo bi bio vaš doprinos širenju dobrote i učestvovali bi u početku talasa dobrih dela kojima bi bilo dobro preplaviti ovu našu zemlju, jer osim rata ili revolucije, to nam je jedina opcija da izađemo iz krize u koju tonemo sve dublje i dublje.

Hvala vam na vremenu koje ste posvetili čitanju ovog pisma, radovao bi me odgovor.

3. 12. 2010.

Dolazi kraj NFL sezone - Subliminarni PR

Duboko smo ušli u drugu polovinu sezone, a ova nam, za razliku od prethodnih, nije donela neke nepobedive favorite ili izuzetne timove. Ipak, polako se izdvaja jedna priča koja bi mogla da obeleži ovu sezonu.
Michael Vick
Ovaj "afroamerikanac" je jedan od crnih kvoterbekova (QB - organizatora igre), što danas u NFL-u nije iznenađenje.
I to nije ono što Vick-a čini glavnom temom. Vick je bio zvezda Atlanta Falcons-a, kvoterbek koji je imao najveću sposobnost trčanja u istoriji ovog sporta. Čovek koji je oduševljavao i publiku i saigrače, ali, umeo je često da greši. Čak je ponekad izgledao i nezainteresovan ili previše opušten.
I onda je usledio grom iz vedra neba! Policija je utvrdila da je Michael Vick jedan od glavnih organizatora ilegalnih borbi pasa (sa često smrtnim ishodom po životinje). Vick je bio uhapšen, osuđen, a Falconsi su ga naravno izbacili, Atlanta poručila da on više nije poželjan u gradu.
Da malo objasnim vezu NFL igrača i "običnog života". Kao što i sami možete zaključiti (ako ste ikada gledali ovaj sport) veoma je velika verovatnoća da ovi momci (od po 2 metra i 150 kg mišića) "upadnu u loše društvo". Prejaki, prilično bogati, veoma često potiču iz problematičnih socijalnih krugova... Idealni za "sudar sa Zakonom". Zato su NFL klubovi prilično strogi u kažnjavanju svojih igrača. Sasvim je uobičajeno da se za najčešći i najmanji prekršaj, DUI (Driving Under Influence - vožnja pod uticajima) - izgubi mesto u prvom timu, ili u ekipi uopšte. Za veće prekršaje idu suspenzije od po nekoliko utakmica... sezona... ili zauvek. (Poslednji primeri su kvoterbek Steelersa, Ben Roethlisberger koji nije igrao 6 utakmica jer ga je jedna devojka optužila za pokušaj silovanja, ili Antonio Pearce iz tada "vladajućih" NYGiantsa koji je opalio iz pištolja u noćnom klubu i izgleda više nikada neće igrati).
Tako je i Michael Vick, osuđen i Zakonski ali i proteran iz grada po "nepisanom Zakonu". Međutim, Michael se vratio, posle tri godine u zatvoru, angažovala ga je ekipa Philadelphia Eaglesa, kao treću zamenu svom kvoterbeku. Iznenađenje, ali dopušteno, Vick neće igrati, samo je tu... jednu sezonu čeka. Eagles-i otpuštaju svoju QB zvezdu, ali Vick je i dalje rezerva, čeka drugu sezonu...
Onda se povredi prvoizabrani QB i "uleti" Vick i pobedi!... I opet nije u prvom timu... i dalje trpi zbog svoje greške... Ali, pritisak fanova je veliki... traže se pobede.. a to donosi Vick. Na redu je Vick da da svoju izjavu, i on čini upravo ono što se od njega traži: "Ja ću čekati onoliko koliko trener misli da treba. Svoje pauziranje sam iskoristio da postanem bolji čovek i mnogo bolji igrač. Jedino mi je važno da igram što bolje, a za svoje greške sam platio, i neću ih više ponavljati." - i BUM !!!
Vick je na svim vestima. Vick grabi... Vick je najbolji !!!
Ja bih ovo nazvao "američki subliminarni PR". Prošlu sezonu su osvojili New Orleans Saints-i. Iako su uglavnom bili ubedljivi, veliki broj utakmica su dobili pukom srećom, elipsasta lopta ih je jednostavno "volela" cele sezone. Ali, nije to bez razloga. Ova ekipa je simbolizovala US - OPORAVAK. New Orleans, grad koji je razoren pre nekoliko godina, u kome su se preživeli spasli u jedinoj građevini koja je opstala, upravo hala gde igraju Saints-i ! Nekoliko godina je trebalo New Orleansu da se uzdigne, i to do najvećih visina, do osvajanja Super Bowl-a ! Saintsi su "posrnuloj američkoj privredi" značili više nego svi Vladini krediti.
A kako i sportska sreća izabere da prati baš ovakvu "preporučenu" ekipu? Nemam odgovor na to. Saintsi su zaista bili izvanredni, i mnooogo srećni. Toliko da sam počeo da navijam protiv njih, ali bilo je jasno da su se "zvezde" poklopile, i da New Orleans MORA pobediti, u kriznoj 2009! I pobedili su.
Priča o Michael Vicku je manje aktuelna, više je opšta i večna: Greška - pokajanje - oproštaj ! Da li će se zvezde sada poklopiti i za Philadelphia Eagles?
Ne bih se iznenadio, a još uz to, ovo je moj drugi omiljeni klub, ne bih imao ništa protiv :)