Dva romana koja su me "ostavili bez daha" u poslednje dve godine su (po redosledu kako sam ih čitao):
1. Middlesex, Jeffrey Eugenides, 2002. Zamišljeno kao priča o hermafroditu, devojci koju su proglasili da je dečak. Zamišljeno kao konačno objašnjenje dvopolnog stanja svesti, ali da bi se dovoljno dobro objasnilo ovo stanje, potrebno je shvatiti sve... i zato se ova na prvi pogled savremena priča koja se bavi transseksualcima pretvara u istorijski roman u kome možete saznati mnogo o Tursko-Grčkim (balkanskim) odnosima, ili o Detroitu i zašto je to "lovely city".
2. Biblija otrovne masline, The Poisonwood Bible, Barbara Kingsolver, 1998. Do same srži pojašnjen život u "crnoj" Africi. Zašto je tamo tako teško, kako su moguća takva bogatstva/siromaštva... Kako se može, i da li se uopšte može ići dalje? Knjiga ne daje mnogo odgovora o budućnosti, ali pruža sve odgovore o prošlosti. Uz epsku priču o životu američke misionarske porodice u Africi, ovo je ujedno jedan od najlirskijih romana današnjice.
Нема коментара:
Постави коментар