15. 11. 2010.

Dobra domaća muzika? Lejdi Lerdi

Domaću muziku gotovo uopšte ne slušam. Ne nalazim dovoljno kvaliteta.
(*gornju rečenicu sam napisao pre skoro 6 meseci. U međuvremenu sam zadivljen novom domaćom muzikom, a više o tome možete pronaći ovde: Dobra domaća muzika)
(link: a šta mislim da jeste kvalitetno).
I onda se pojavila jedna pesma, Lejdi Lerdi - Ovo je Srbija.
Šta se dogodilo? Naravno, sa samo 20 godina kašnjenja... rap je u Srbiji postao ono što treba da bude. Public Enemy.


Snaga, umetnost, zadivljujući spoj energije, poruke, ritmike, melodije... to je ono što slušam u muzici, i "Ovo je Srbija" je sve to. Zadivljujuće umetničko delo.
Da razjasnimo neke stvari - Lejdi je u ranim 20-tim, što joj daje za pravo da joj se za neke stavove "progleda kroz prste". Ovo je pesma o narastajućim društvenim tenzijama u Srbiji. I to sa jedne strane. Sa one strane za koju izvesna gospođa iz Vlasti (zaboravio sam joj ime) kaže da im ne treba ni dopustiti da govore, da ih treba odmah hapsiti.
Da ima elemenata da se "pozove na informativni razgovor" - ima. Da ima fašističkih poruka koje nikada nisam, i nikada neću podržavati - ima.
Ali da je muzika izvanredna - izvanredna je! - Genijalna.
Ima još jedna stvar, koju ipak podržavam. U pesmi je jasna veza između profašističkih (anti gay) stavova i socijalnih problema (siromaštva, očaja i beznađa). Ovo je spona koju Vlast i oni koji su još uvek uz vlast (čitaj: koji primaju visoke plate) stalno negiraju i zabijaju glavu u pesak. I to im se može obiti o glavu.
Još jedna stvar. Spiritualna. Muze umetnosti su prešle na stranu ovih mladih, sa druge strane. To nam nešto govori. Sloba nikada nije mogao da napravi umetničko delo, a mi koji smo se protiv njega borili smo to radili sa lakoćom. Lejdi Lerdi je u ovoj pesmi imala svu pomoć svih Muza!
I to me vodi i do jedine umetničke primedbe: 33 sekundi Slobinog govora na početku! Ovo se nikako ne uklapa u snagu koju pesma ima. Draga Lejdi, molim te da skineš tih 33 sekundi, energija mladosti koju nam šalješ ne može da se uklopi sa onim unjkavim plačljivim glasom izgubljenog čoveka.

Ovde slušajte muziku

13. 11. 2010.

O ELP pumpama

Smatram da su ELP pumpe simbol korumpiranosti društva!
(Simbol da je Vlast izgubila svaki kontakt sa realnošću je da u vreme "teške ekonomske krize, zbog koje svi moramo da trpimo" - prva sednica Skupštine na dnevnom redu ima povećanje poslaničkih plata, koje su i onako ogromne!. Ili to, da treba pomoći socijalno ugrožene državne radnike koje imaju manje od 80.000 dinara platu - a prosek u državi je 30.000. Ko je ovde lud?)
Ali, da se vratimo na ELP pumpe.
Jedna stvar je jasna.... pumpa izgrađena na novobeogradskoj strani posle mosta Gazela, je pravi saobraćajni zločin! Uglavljena između dva izlaza sa najprometnije saobraćajnice u celoj državi, kada imate samo nekoliko metara da se izdvojite, ili uđete sa pumpe... ko je to dozvolio taj je imao "hrabrosti". Taj je .... (vrtim glavom u neverici).
Ja često putujem Smederevo - Beograd. Pumpa u Leštanima na samoj raskrsnici kružnog i smederevskog puta... to je saobraćajni zločin, ali i zločin protiv čovečnosti. Raskrsnica "magistralnih" puteva koji su puni rupa, neobeleženi ni po sredini ni sa strane, neosvetljeni... ovuda voze samo oni koji dobro znaju put ili zalutali nesrećnici... i tu... BLISTA praznično osvetljena pumpa, sa kristalno ravnim asfaltom, kafićem, sendvičima, cenama goriva.... zablješti vas "svemirski brod" koji vas potpuno dezorjentiše, ne znate ni gde je put, ni gde treba da idete, ni šta je desno a šta levo.
Da li treba da kažemo da je dobar krivac za stanje razrovanog puta upravo građenje ovog velelepnog "simbola" prosperiteta?
Da li treba da se pitamo kako je ovo dozvoljeno? Nigde gde sam vozio (a vozio sam verujte mi dosta) nisam video pumpu na raskrsnici magistralnih puteva. A, kako, majku mu, oni uspeju ta imaju tako savršeno ravan obeležan asfalt, kako su doveli svu tu mehanizaciju i mašineriju, a niko ih nije uslovio da paze na put koji razaraju, ili da ih uslove da taj put poprave (ili ne daj bože da ga učine boljim nego što je bio)?
A onda čujem sledeću neproverenu informaciju. Znate za ovaj očaj od izgradnje "severnog" kraka autoputa. Koji ne može godinama da se završi na savršeno ravnom zemljištu. E, pa - čujem da su su ELP pumpe tamo uspešno završile, isto tako blješte, a sva mehanizacija je uslovljena da od njih kupuje gorivo (bože, pa oni su najbliži - logično). Kada visoke delegaije idu u posetu gradilištu, oni odsedaju baš na ELP pumpama. (logično).
Ko su ELP pumpe? Ko ima svoje prste tu? Shhh, ne pričaj... leteće glava.

NFL - American Football

Sve je počelo 2003. na Trećem kanalu. Finale sezone je bio Superbowl: St Luis Rams vs New England Patriots, i postao Patriots fan. (Oni su se u međuvremenu pretvorili u nešto drugo, ali - kad ste već nekog izabrali da navijate, onda tu i ostajete.)
NFL (National Football League) se kasnije prebacio na Sportklub, pa ga je otkupila Arena (koju nemam nigde) i jednu sezonu sam bio otuđen, i onda se pojavio ESPN America (God Bless ESPN America), i ja sam postao valjda najbolji poznavalac NFL-a sa ove strane gvozdene zavese.
Šta je ovde toliko fascinanto? Prvo, za nas, evropske sportiste, logika "nokaut" sistema je pomalo strana. NFL sezona traje samo 4 meseca (septembar - decembar), tokom januara je play off (ili ti: postseason), i to je to. Prva nedelja u februaru je Superbowl, najgledaniji sporski događaj na svetu, i gotovo! Ukupno jedan tim igra 17 utakmica, ako ode dalje, maksimalno još 4. Dakle, 17 do 21 utakmica. Za celu godinu!
Igra se samo jedna utakmica... puf i gotovo. Nezgode, nesreće, sudijske greške, povrede... sve se to dogodi toliko intenzivno brzo, da niste ni svesni kada se završila utakmica, odnosno sezona. Gubite i dobijate zbog trivijalnosti ili sreće (nesreće), a kasnije se kaže: bolji je pobedio!
Kako američki! Kakva psihologija! Kakva esencija jedne psihologije koja je zavladala svetom! Priprema, priprema, rad, rad, tim koji je mehanizam od puno delova koji se stvara i podmazuje... i imaš sekundu da pobediš ili izgubiš! Mislim da sam o USA više naučio gledajući NFL nego da sam godinama čitao američke pisce.
Kada je već tu ESPN, onda sam se malo potrudio da razumem i Baseball. Zanimljivo, i potpuno drugačije. Sve je drugačije - duga sezona, gomila utakmica, više igra živaca nego mišića. Jedino još hokej ne gledam, ne vredi, nikako da vidim pak.

12. 11. 2010.

Preporučujem muziku

Ovo je spisak Albuma koje su mi u potpunosti zarobile pažnju, onda kada su do nje stigli (prvi su oni koje sam poslednje slušao):
Preporučite i vi meni nešto...

VA - Zamišljena kompilacija (srpska muzika 2011)
Dugo nisam smeo da kažem da slušam bilo šta domaće. A u poslednje vreme, otkrivam toliko novih, mladih i talentovanih - otkrivam toliko dobrih pesama da je to začućujuće, i zadivljujuće u ovo vreme svopšteg mračnjaštva. Moju zamišljenu kompilaciju za sada čine: Lejdi Lerdi - Ovo je Srbija; MC Sajsi - Roze tašnica; Zemlja gruva - Nisam znala da sam ovo htela; Leo Martin (Laura 200 remix) - Vreme je za ljubav.

Nelly Furtado - The Best of (+ special dueti: N.E.R.D. i K'Naan)
Iako je dugo prisutna, nisam obraćao posebnu pažnju. A onda sam, istražujući K'Naan-a, čuo njihov duet "Going Away" gde Nelly zvuči kao anđeo. Ovo mi je dalo dovoljno inspiracije da se više zainteresujem. I, otkrio sam odličnog umetnika! Ipak bih njen "Best of" malo skratio, (da se ubije određeni osećaj "smaranja") sveo na jedan disk, i dodao duete sa N.E.R.D.-om i pomenutim K'Naan-om, i uz pomoć njenih opštepoznatih svetskih hitova, ovo bi bio jedan fantastičan album!

K'naan - Troubadour (+ special Coca Cola FIFA Waving Flags edition)
Rap, hip hop, sa afričkim zvucima, nešto kao modernizovan Femi Kuti, ali sa srceparajućim socijalnim afričko izbegličkim temama. Obavezno dodati i Coca Cola remix, koja kada se uporedi sa originalom, daje pravi utisak: šta Koka Kola znači :)

Lily Allen - It's Not Me, It's You
Sa nekoliko opštepoznatih hitova, ovaj album je toliko zadovoljio svoju umetnički nadarenu autorku, da je ona rešila da se više ne bavi muzikom. Često mladalački isprazna, ova muzika će pogoditi vaša srca, ili vas vratiti u mladost (ako dopustite sebi da otvorite um).

DelaDap - Lisa Lisa (album)
Oni sebe nazivaju: "Urbani ciganski zvuk". To i jeste. Prepustite se ovoj muzici, iako će vam možda izgledati čudno, prevaziđeno, ili jednostavno: glupo. Dajte im još jednu šansu, i klijenti će vas uskoro pitati da im to snimite :)

VA - Sneakerz 5
Kompilacija (VA - various artists, razni izvođači) iz serije Sneakerz koja se bavi malo jačom elektro house muzikom. Broj 5 je izvanredan izbor, i savetujem da se pušta glasnije, idealno ako vam se prispava u kolima, jedino što onda morate obratiti pažnju na brzinu automobila, da ne odete preko 200 :)

VA - Music for our friends (Claude Challe and Jean-Marc Challe)
Dva diska, Chill i Party, sa laganim, odnosno dance ritmovima. Prepoznaćete mnogo poznatih melodija, sada u novom izdanju, ali čućete i mnogo novih. Autori su se potrudili da sakupe pesme koje imaju određeno geografsko poreklo, pa je tu i rumunska "Ciganizacija", divne britanske i američke evergreen pesmice ili zadivljujuće arapske melodije.

Metropolitan Jazz Affair - Birds of Spring
Savremeni džez. Ima sve muzičke odlike džeza, i sve ono što dobra produkcija donosi današnjoj muzici. Čak i ako ne volite džez, moći ćete ovo da "izdržite".

OFPS - susret sa samim zlom

Išao sam na Sud sa Organizacijom Proizvođača Fonograma Srbije. Dobro sam proučio Zakon (O autorskim i srodnim pravima). Spor sam izgubio, naravno, ali sam zato konačno izgubio i svaku veru u dobrotu ljudske vrste. Dragi čitaoci, ovo je meni bio konačan znak da stvari sa čovečanstvom ozbiljno idu u pogrešnom pravcu - i od tada sam u depresiji koje se izgleda nikada više neću otarasiti.
Šta je OFPS i zašto smo bili u sporu?
OFPS je organizacija koja posluje pod obrazloženjem da štiti prava proizvođača fonograma. Sve ovo je utemeljeno u Zakonu o autorskim i srodnim pravima, koji dopušta "kolektivnu" zaštitu prava gde ako postoji Organizacija, njeni akti imaju snagu Zakona.
OFPS me je tužio (moju firmu, Ikomo) da bi naplatio nadoknadu za emitovanje fonograma na frizerskom događaju "Hairstyles exhibition" koji sam organizovao 29. marta 2009. Ja (moja firma) smo i sami proizvođači fonograma (sa sve uredno plaćenim autorskim pravima) i imamo pravo da javno emitujemo sopstvene materijale.
Međutim, ovo uopšte nije bio predmet rasprave!
Ako se BILO KOJI emitovani zvuk čuje na javnom mestu (konkretno u Expo centru, gde smo organizovali ovaj događaj) "solidarno" su dužni da plate: vlasnik objekta, zakupac objekta, organizator događaja, i tako dalje i tako dalje, sve do bilo koga ko se nalazi na javnom mestu. "Solidarno" u pravnoj terminologiji znači da tužilac može izabrati bilo koga sa spiska, naplatiti svoja potraživanja, a ovaj posle može to da raspodeli na ostale sa spiska, tako što opet preko suda traži nadoknadu.
Dakle, nismo imali nikakve šanse.
Ali, ovo nije kraj problema. Po ovim Zakonskim propisima, praktično SVAKO, je na neki način dužan OFPS-u. Ako snimite svoje dete kako peva, i to pustite u kolima gde su otvorena vrata... postoji osnov da platite OFPS-u.
Ili ako uđete u Tržni centar (autobusku stanicu...) gde se čuje muzika !?
OFPS po svojoj tarifi uzima procenat od svakog praznog diska (DVD, CD, memorijske kartice...) koji se uveze ili proizvede u Srbiji, OFPS uzima procenat od svakog uređaja koji može da reprodukuje a uđe u Srbiju... i tako dalje i tako dalje...
Sama ideja da nešto što ne smete raditi (na svakom disku piše da je zabranjeno javno emitovanje) možete raditi ako platite određenim ljudima je pomalo problematična. Da ne govorimo o tome šta je uopšte javno emitovanje, višestrukom plaćanju (i radio stanica, ali i onaj ko sluša radio stanicu), ili o celoj koncepciji da je svako ko ima disk ili zvučnik (bilo kakav) obavezan da plati... nekoj grupi ljudi!?
Na kraju krajeva, zamislite Udruženje proizvođača stolica koji po istoj logici mogu da naplaćuju javno sedenje!? Ili zašto Izdavači štampanih stvari ne rade isto to?
Pogledajte ovde još malo na temu da li uopšte ima morala u postavci postojanja "kolektivne zaštite prava"
Ali to nije SVE!!!!
Ovakva organizacija ne sme da ostvaruje dobit, to jest, sve što dobije mora da raspodeli proizvođačima fonograma, čija prava štiti. I zamislite - OFPS ostvaruje poslovni gubitak!!!!! (Izvor: Izveštaj nezavisnog revizora za godinu 2009, strana 4) U istom Izveštaju nisam pronašao da li ima nekih sredstava koje raspoređuje, ali sam pronašao da je više od 60% njihovih poslovnih rashoda - zarade zaposlenima (prosečna plata zaposlenog u OFPS tokom 2009. je bila oko 100.000 dinara), da je OFPS jednom od svojih članova ustupio beskamatnu pozajmicu, i tako dalje i tako dalje !!!!
A to nije SVE!!!!
Čak i da ostvari dobit, ona se raspoređuje onim firmama koje prodaju najviše fonograma, dakle najbogatijim: Grand produkciji, City records, B92, itd, itd...
(Drugim rečima - šalji diskove sa praškom, pa to posle prinudno naplati - nije šala, jer jedan od "dičnih" osnivača je City Records - čitaj, Pink)
U onom stripu od pre nekoliko decenija lepo su rekli: "Uzmi siromašnom da bi dao bogatom!"
Kako OFPS funkcioniše?
Stvar je jednostavna - Zakon postoji. Onda prođe "zvanično lice" koje napiše "zapisnik" u kome stoji da je "tu i tu" čuo nešto što nije "govor". I tu je stvar zapečaćena. U roku od par nedelja ćete dobiti sudsku odluku o uzimanju sredstava sa računa (a neko govori da Sudovi nisu efikasni). Ako mislite da je to šala, jednostavno vam uzmu pare sa računa (Mislite da je to nemoguće? - Probajte). Ako se žalite, ulazite u mučni proces suđenja, gde za svaku žalbu plaćate po par hiljada dinara, da bi na kraju utvrdili da ste dužni po samom svom rođenju (Ne verujete? - Jedan od akcionara ovakvih agencija je bio i predsednik Vlade, Mirko Cvetković, nije valjda čovek lud da ulaže u rizična poslovanja?)
Šta im je potrebno? Samo da znaju vaše poslovne podatke. PIB i dokaz da ste u neko vreme bili na nekom mestu - i gotovi ste. Uskoro, kada malo više zažive platne kartice (što je naravno velika državna želja), i legitimacija na daljinu preko obaveznih nošenja ličnih karti sa čipom, OFPS će jednostavno uzimati pare sa ličnih računa - a do tada su ograničeni samo na pravna lica. Za sada su tužili i dobili preko 5.000 pravnih lica, a to su samo oni koji se žale na prvi korak - puko uzimanje para sa računa, inače broj pravnih lica koje im plaća danak se meri desetinama, ako ne i stotinama hiljada. (Male radnje, kancelarije, frizerski saloni... ma zamislite samo.)
Malo filozofije
U mojoj knjizi "Uloga frizera u savremenom društvu", opisujem Novac kao motiv, ali kao motiv pravljenja novih VREDNOSTI ! Novac je samo mera vrednosti, i to je jedan optimističan pogled na savremeno društvo. Nisam želeo da se bavim ovakvim moralnim pitanjima, gde vi ostvarujete svoju moć tako što smišljeno uzimate, tako što praktično uništavate vrednosti.
Ima li nade?
Možda nikada u životu nisam bio ovoliko razočaran u ljudski um. Sve vreme dok sam se upoznavao sa principima rada OFPS-a, govorio sam sebi: "Kako ovi ljudi mogu uveče da legnu da spavaju?" "Kako ovi ljudi mogu da se igraju sa svojom decom?"...
Predlažem neke načine kako se možda može boriti protiv OFPS-a.
Najpozitivniji način bi bio da se radnicima OFPS-a da do znanja šta rade. Da onaj inspektor koji se šeta i u  očima svoje žrtve vidi strah, da shvati da je on instrument strašne represije, da zbog toga što vas je on spazio vi više nećete moći da pošaljete svoje dete na ekskurziju, ili da mu kupite udžbenike...
Pozivam sve radnike OFPS-a da preispitaju svoju savest, ako nisu znali ove činjenice o Organizaciji za koju rade, da se raspitaju, da se upoznaju... Radnici OFPS-a... MOLIM VAS... shvatite da radite pogrešne stvari!!!
Drugi način je da se pokuša da se zakonski deluje na OFPS. Ja sam u tom pravcu pokrenuo svoj korak, pa je u skladu sa Zakonom moja firma će od 2011. svoja prava štititi individualno, a to znači da fonogrami koje izdaje IKOMO, od 1.1.2011. neće biti u repertoaru OFPS-a. Ovo bi trebalo da znači, da ako puštate takve materijale, vi ne morate plaćati OFPS-u. Pazite, ako se na ovo pozivate, zato što OFPS polaže pravo da naplati čak i ako u javnom prostoru samo postoji uređaj za emitovanje (a danas je uređaj za emitovanje i mobilni telefon). Ovaj deo nije baš sasvim jasan u Zakonu i o tome možemo da polemišemo. Zavod za intelektualnu svojinu mi je tražio novac da bi dao svoje mišljenje oko ovih nedoumica, mada oni samo pričaju: "sve je po Zakonu", kao da nije postojao i Zakon o prvoj bračnoj noći, ili sečenje ruke lopovima.
Sada tražimo mišljenje Zaštitnika građana, jer smatramo da nam je ugroženo osnovno pravo na rad: Da bi naši korisnici koristili naše proizvode, to moraju da plate nekom drugom!
Zato, predlažemo izdavačima, da istupe iz OFPS-a! Nemojte da se vaše ime povezuje sa ovakvom organizacijom. Što je više izdavača koji nisu na repertoaru, to je mogućnost odbrane od OFPS-a veća. Slobodno me kontaktirajte za pomoć oko ovoga.
Takođe, mogu da pružim i bilo kakav pravni savet vezan za OFPS jer sam sada dobro upoznat sa problematikom, ali tu priče mnogo nema: "Ako vam traže, uzeće vam".
Možda možemo da organizujemo nevladinu organizaciju "Za pomoć u ograničavanju moći OFPS-a". Pozivam svakoga ko misli da ima mogućnosti da pomogne da mi se javi, ostavi komentar... Probajmo da se sakupimo i smislimo način kako da jednu negativnu društvenu pojavu definišemo, označimo, i potrudimo se da je uklonimo.

Knjige - preporučujem

Dva romana koja su me "ostavili bez daha" u poslednje dve godine su (po redosledu kako sam ih čitao):
1. Middlesex, Jeffrey Eugenides, 2002. Zamišljeno kao priča o hermafroditu, devojci koju su proglasili da je dečak. Zamišljeno kao konačno objašnjenje dvopolnog stanja svesti, ali da bi se dovoljno dobro objasnilo ovo stanje, potrebno je shvatiti sve... i zato se ova na prvi pogled savremena priča koja se bavi transseksualcima pretvara u istorijski roman u kome možete saznati mnogo o Tursko-Grčkim (balkanskim) odnosima, ili o Detroitu i zašto je to "lovely city".
2. Biblija otrovne masline, The Poisonwood Bible, Barbara Kingsolver, 1998. Do same srži pojašnjen život u "crnoj" Africi. Zašto je tamo tako teško, kako su moguća takva bogatstva/siromaštva... Kako se može, i da li se uopšte može ići dalje? Knjiga ne daje mnogo odgovora o budućnosti, ali pruža sve odgovore o prošlosti. Uz epsku priču o životu američke misionarske porodice u Africi, ovo je ujedno jedan od najlirskijih romana današnjice.

Uloga frizera u savremenom društvu (knjiga)

Da li verujete da na jednom mestu možete pronaći

  • Konačan odgovor na sva životna pitanja


  • Brza, precizna i jasna uputstva kako postati uspešan?


  • Sve to, od aprila 2010, u novoj knjizi koja će podstaknuti vaš poslovni uspeh: "Uloga frizera u savremenom društvu", urednika časopisa Hairstyles na srpskom, Slobodana Stojića.

    O autoru

    Slobodan Stojić, diplomirani mašinski inženjer. Od 1996 distributer španskog profesionalnog frizerskog časopisa Peluquerias (Hairstyles) a od 2002 pokrenuo je lokalno izdanje istog časopisa za Srbiju. Od 2007. organizuje i najveći profesionalni frizerski događaj „Beograd Hairstyles exhibition“:
    „Pripadam generaciji obrazovanoj na svemirskim putovanjima... Otuda strast ka tehničkoj nauci. Ipak, pomalo razočaran u učaurenost i birokratizam inženjerskog posla, potražio sam nove izazove. Dinamika odnosa sa javnostima i modnog sveta je bila nova i uzbudljiva, ali sve vreme je tu stajalo zrnce beskorisnosti...“
    Odgovor je ipak stigao iz prirodnih zakona! Sada je ovde /Konačan odgovor na sva životna pitanja/, nastala je knjiga: „Uloga frizera u savremenom društvu“.

    Knjigu možete poručiti pouzećem po ceni od 350 dinara tako što pošaljete poruku na ovaj mail ili potražite u boljim knjižarama.

    Koje TV kanale (emisije) gledam

    TV kanali koje gleda ne čine čoveka!?
    Dakle, kada uđem u sobu (a imam prilike), kanal se prebacuje na ESPN America. I kraj. Nema više priče. Ako je Američki fudbal ili Bejzbol, onda tu i ostajem, zauvek (hokej nikako da počnem da gledam).
    Inače, moja supruga još gleda TLC (Travel & Living) i E! (Entertainment). Ovde svakako preporučujem:
    Say Yes to the Dress - sve što ste ikada želeli da znate o tehnikama prodaje, zaboravite skupe kurseve i samo gledajte ovu emisiju,
    LA Ink - divna emisija o savremenoj likovnoj umetnosti,
    Dr 90293 - (nisam siguran za ovaj broj), propaganda plastične hirurgije, ali bar će vam mnoge stvari u životu postati jasne...
    pored ovoga, saznaćete još i kuda ide savremeni Riality (Kardashians, Playboy Mansion), divne stvari o ljudskoj psihologiji (Todlers & Tiaras, The Biggest Loser, What Not To Wear), i još mnogo drugih lepih stvari.

    E, da. Da odam priznanje i mom 9-godišnjem sinu koji mi preko kanala Ultra (i još nekih) omogućava uvid u savremene crtane filmove, kao i jednogodišnjoj ćerki koja mi je približila Ulicu Sezam (iako sam ja ceo život mislio da je Sesam - Pepsi, a Muppet Show prava Coca Cola). U to ime završavam sa Elmovom pesmicom.

    O fiskalnim kasama i drugo

    Fiskalna kasa? U redu. Nije baš obradovalo mnoge male trgovce kao novi izdatak, ali... ima logike.
    Problem je nastao sa obaveznim pregledima, i baždarenjima, jer se tu odjednom stvorila cela flota povlašćenih firmi koje imaju "pravo i obavezu" da vam uzimaju pare... redovno... "po Zakonu".
    Ali dobro, svelo se to na neki, koliko - toliko logičan proces.
    E, onda je došao onaj nelogičan potez, GPRS!? Prvo jednokratni izdatak za opremu, pa zatim mesečna pretplatu na konekciju... i to sve .. ZAŠTA?
    Ovo je bio trenutak kada sam konačno Mlađana Dinkića svrstao u pokvarenjake, jer sve ovo upućuje na njegov "procenat".. da li od opreme, ili od ove pretplate.. ili od oba... ali voleo bih da mi Mlađan, koji toliko brani ovaj namet, objasni ... čemu služi GPRS?
    Zatim dolaze sledeće muke na našu inteligenciju: Kako su nam govorili: "Pod A, Porez - svi moraju da imaju fiskalne kase". Gle čuda... "Metro" ih nema... Gle čuda... naplata putarine ih nema... Gle čuda... neki parkinzi ih nemaju...
    I onda šlag na tortu... kažu advokati: "To utiče na privatnost naših kliljenata" !? Oh, moj bože, ba zašto nam se igraju sa mozgovima... (Prijatelji advokati, svi mi koji prodajemo usluge imamo isti problem, i rešava se prilično jednostavno: "jedinična usluga, cena 1 dinar." Ako treba da naplatite 30.000 dinara, to se kuca kao 30.000 komada jediničnih usluga.. i eto.. niko ne dira vaše klijente, a vi imate fiskalne kase).
    I znate šta se događa? "Sve životinje su jednake, ali su neke jednakije od drugih!" Neko je pametna svinja, a neko glupi konj. Njiiiihhhhaaa.

    Zašto platne kartice nisu dobre?

    Postoji više razloga. Oni očigledni su:
    1. Kada stanete u red iza nekoga ko ima karticu, znate da će sve trajati mnogo duuuugoooo.
    2. Postojanje kartice košta. Koliko god se vi hvalili da vam je sada lakše, stvari možete gledati i na ovaj način: "Uzimaju mi 300 dinara mesečno, da ne bih nosio novčanik. Ne nosim novčanik da me ne bi pokrali. A ako mi ukradu karticu... uzeće mi SVE pare".
    3. Ako imate one kreditne... verujem da ste se nekad opekli na "zaduživanje"...

    Međutim, meni su mnogo opasnije one "skrivene" stvari. Sa trgovačke strane.
    Da li ste primetili da male radnje obično nemaju čitače? Da li ste se zapitali zašto?
    Da li znate da Banke naplaćuju procenat na naplatu karticom? Ti procenti mogu ići i do 4%. A znate li da se roba široke potrošnje obično prodaje po veoma malim maržama, nekad i ispod tih 4%. I šta vam ostaje? Radite za Banku!
    Paradoks (doduše logičan) je da Banke naplaćuju manje procente ako je veći promet... dakle favorizuju se velike radnje.
    A država vam zabranjuje da povećate cenu za plaćanje karticom.
    Još jedna stvar. Država podstiče kartice. Po teoriji zavere (koja nije daleko od istine) je da na taj način kontroliše protok novca, odnosno koliko koji pojedinac ima novca.
    Dalje, na ovaj način će (u po Državu idealnom slučaju) moći da prinudno naplaćuju bez većih problema. Ne verujete... već sada se lako uzima novac sa računa preduzeća, ako to zatreba, na primer OFPS-u.
    Platne kartice su put u potpuno kontrolisano društvo. Veliki brat je bliže nego što mislite. Kada vam kontrolišu novac, kontrolišu i veliki deo ličnosti, koliko god se vi "koprcali" - imaju vas u šaci... Radićete ono što vam se kaže, kad vam se kaže, i koliko vam se kaže.
    Platne kartice su prvi, i veoma veliki korak u apsolutno kontrolisano društvo.

    10. 11. 2010.

    Trenutno na čitanju - 11/2010

    Trenutno se bavim novim dobitnikom Nobelove nagrade za književnost: Ž.M.G. LeKlezio (Jean-Marie Gustave Le Clézio).
    Čitam njegov roman Uranija (Ourania, 2006.) koja govori o savremenom, ili skorašnjem životu u tropskim predelima Meksika, i utopijskom društvu koje se tamo organizovalo.
    Priča o dečijem utopijskom svetu je toliko puta korištena, i zato ovaj roman ipak "vuče neke okove" za sobom. Naravno, ne bi dobitnik Nobelove nagrade sebi tek tako dozvolio da se uplete u već davno ispričanu priču, pa su njegovi opisi meksičkog društva zaista upečatljivi.
    Ipak, potvrđuje se moj utisak da su dobitnici Nobelove nagrade pisci jedne vrste. Jaki u svojoj umetnosti, ali uvek nekako usmereni i čvrsti u svojoj filozofiji. I tako, dok čekam da moj "prvi pik na draftu" za novog Nobela, Mario Vargas Llosa, konačno ponese ovo priznanje, pomalo počinjem da u to i sumnjam, jer je prilično "otvoren" u svojim stavovima.
    I dalje, ukoliko želite zanimljive knjige, rukovodite se britanskom Booker nagradom, a Nobelovce svakako pročitajte, ali samo onda kada potpuno vladate sobom i živite u skladu sa svojom okolinom.
    Izgleda da isto važi i za ŽMG LeKlezoa... dobar je, ali bolje je da se pripremite!

    p.s. Kada sam završio čitanje, razočarenje mi se malo povećalo :( Sve vreme sam očekivao da će kraj ipak doneti neki smisao, ali ne (osim ako ŽMG nije želeo da metaforički opiše besmisleno društvo u kome se danas ubijaju na hiljade). U svakom slučaju, nisam osetio uzbeđenje pročitane knjige.
    Doduše, koliko čujem ipak je Vargas Ljosa dobio Nobela, pa me je to malo oraspoložilo :)